BLOG
Što je serigrafija i kako nastaje ?
Serigrafija je umjetnička grafika nastala otiskivanjem u tehnici svilotiska ili sitotiska.
Svilotisak je tehnika tiska stara par tisuća godina, a nastala je u Kini kao jedan od načina oslikavanja svile. Tehnika se bazira na protiskivanju boje drvenim ili gumenim raklom na podlogu (tekstil, papir itd.) kroz svilu koja je napeta na drvenom okviru, a na kojoj se nalazi šablon s uzorkom koji želimo reproducirati. Danas se umjesto prave svile koriste razni umjetni materijali napeti na drveni ili aluminijski okvir, zbog čega se češće koristi naziv sito-tisak. Međutim, gotovo u izvornom obliku koristi se i danas.
Također, osim kod rijetkih umjetnika, koji šablonu rade ručno direktno oslikavajući svilu napetu na okviru, danas se u tu svrhu koristi foto postupak kojim se šablon na filmu preslikava na posebnu fotoosjetljivu podlogu koja se nanosi na svilu. Sam film može biti izrađen korištenjem kompjutera ili printera, ili što je još uvijek jako često u umjetničkoj grafici, iscrtavajući šablonu na prozirnoj foliji posebnom crvenom dek bojom (kao što je slučaj na našoj fotografiji).
Ovom tehnikom se u jednom prolazu može otisnuti samo jedna boja. Međutim, od svih tiskarskih tehnika, ovom tehnikom se nanosi najdeblji sloj boje, zbog čega je veoma zahvalna kao likovna grafička tehnika jer se postiže maksimalna zasićenos, intezitet i tonska vrijednost pojedine boje. Samim tim ova tehnika daje jako kvalitetan, postojan i dugovječan otisak na kojem boje neće izblijediti jako dugi niz godina što nije slučaj kod raznih printeva ili giclea.
Također, za razliku od ostalih tiskarskih i grafičkih tehnika, moguće je gotovo neograničeno nanošenje slojeva boje na boju. Upravo zbog debljine nanosa boje, svaki grafički list se nakon tiska odlaže u posebne police jer je potrebno izvjesno vrijeme kako bi se boja osušila. Cijeli postupak se ponavlja za svaku pojedinu boju što, ovisno o motivu grafike, može biti od 1,2,3 boje pa sve do 50 i više boja.
Nakon završetka tiska, autor izabire listove grafike s kojima je zadovoljan te ih numerira i potpisuje. Listovi grafike se numeriraju brojevima npr. 12/100 gdje je 12 redni broj lista grafike, dok je 100 ukupan broj otisnutih grafika. Uz to, dio edicije autor zadržava kao svoj posebni autorski dio, koji označava sa E.A. (edicija autora) i uobičajeno iznosi 10 do 20 listova grafike.
Umjetnička grafika izrađena tehnikom svilotiska tj. sitotiska često je podcijenjena i smatra se niže vrijednim umjetničkim djelom. Naravno, takav stav nema nikakvo ozbiljno uporište. Činjenica je da se u ovoj tehnici može otisnuti daleko više listova grafike za razliku od npr. bakrotiska, gdje je naklada ograničena izdržljivošću same bakrene ploče koja već nakon pedesetak otisaka postaje neupotrebljiva. Međutim, poznato je da su autori poput Andya Worhola, ili Salvadora Dalya u ovoj tehnici radili pojedine naklade u par tisuća komada, što dan danas nimalo ne umanjuje vrijednost pa i cijenu pojedinog grafičkog lista.
Postoji cijeli niz Hrvatskih umjetnika koji su grafikama u tehnici svilotiska svoj likovni i umjetnički opus približili i učinili dostupnima širokoj likovnoj publici makar i u obliku grafičkog otiska, a koja bi inače ostala uskraćena za mogućnost posjedovanja njihovog rada. Jer originalna, pojedinačna umjetnička djela, osim što su često nedostupna zbog same cijene, još više su nedostupna zbog same činjenice da postoji samo jedno. Navedimo samo neke od umjetnika koji su se rado koristili ovom grafičkom tehnikom, od pionira serigrafije u hrvatskoj: Knifera, Picelja, Srneca, Richtera, Price, pa sve do Bućana, Murtića, Jordana, Kuliša i mnogih drugih.
Tisak dvije boje istovremeno
