Ivica Šiško je nakon završene škole primjenjene umjetnosti u Sarajevu 1974. g. diplomirao na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu u klasi Frano Baće, nakon čega je neko vrijeme bio suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića i Ljube Ivančića od 1974. – 1978.
U crtežima i grafikama nastalim oko 1975. godine ekpresivnom linijom raščlanjuje pokret u prostoru ispunjenu organskim oblicima i figurativnim pojedinostima. Svojom je osebujnom maštom i fantazmagoričnom vizijom jedan od protagonista postmodernističkoga slikarstva 80-tih godina u Hrvatskoj.
Ornamentalnim preobrazbama životinjskih i biljnih motiva približava se novoj secesiji, dok se u mitološkim prizorima prisjeća Botticellija, Cranacha, El Grecoa. Istančani grafizam, dinamično shvaćeni oblici i simbolika boje osnovni su nosioci energije toga slikarstva u kojemu su sublimirani prirodni procesi i vitalna snaga postojanja.
Zapažen je i njegov značajni umjetnički rad na skralnim objektima tako da je osmislio je izgled Memorijalnog centra u Rujanima i svojim djelima uredio crkvu sv. Jurja mučenika u sklopu kojeg se nalazi taj Memorijalni centar. Izradio je za crkvu sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu niz od većeg broja mozaika, koji prikazuju: Uzašašće Isusovo; Djevicu Mariju, sv. Anu i sv. Joakima; sv. Leopolda Mandića; Krštenje Isusovo; Isusa i djecu i umnožanje kruha.